Dame još uvijek imaju prednost...predstavljamo Jelenu!

4. Ožujka Jelena Balent nastupila je na Ladies' Night u sklopu JAZZart večeri. Ostavila je pozitivne utiske na mene. Odlučio sam saznati malo više o njenom životu uz glazbu. O njenim počecima, putevima kojma je kročila i  trenutnim aktivnostima. 

Odrasla si u Krapini?

Da. Moji su iz Međimurja. Otac je našao posao u Krapini, onda je došla i moja mama, i neki njegovi rođaci. Tih godina je Krapina izrastala u mali grad.

Kako je to izgledalo, ići u osnovnu školu i onda još u muzičku?

Htjela sam to. Ponekad je bilo naporno, ali roditelji su mi tu pomogli i pogurali me kad mi je trebalo.

Postoji li neki trenutak kad si znala ''ovo će biti moj put'', ili si jednostavno išla svojim putem i stigla tu gdje si danas?

Znala sam to, kao dijete, s 5-6 godina. Zagrizla sam za klavir, ali sam lomila dvije ruke, jedan prst i rame. Desnu ruku na tjelesnom, prst na rukometu, ruku, i onda rame (autobus VŽ registracija – kak' znakovito, he-he). Nakon svih tih lomova morala sam odustati od klavira.

Ja do sad još ništa nisam slomio.

Kakvo je tvoje obiteljsko nasljeđe, i nasljeđe miljea, u kojoj mjeri je to na tebe utjecalo?

Pjevali su svi. Strina Bara je bila i u medijima (Barbara Gašparić), ima nekih 60tak njenih izvedbi narodne međimurske pjesme na magnetofonskim vrpcama u arhivi HRTa, iznenadila sam se kad sam to vidjela.

Obiteljsko nasljeđe? - Otac je uvjek govorio da nešto ne proglašavam glupim samo zato jer mi nije razumljivo. Naučio me nekim mudrim stvarima. Mama me je učila disciplini i predanosti.

Imaš li nekakve razvojne faze za izdvojiti, prekretnice, neke trenutke u kojima si se opredjeljivala za daljnji smjer?

Krenula sam prema Jazzu s 22 godine. U drugoj polovini srednje škole više sam se socijalizirala, i tu sam počela slušati Pink Floyd, Dead Can Dance i slično, tad sam proširila svoje vidike i na druge žanrove.

1991. sam trebala dobiti stipendiju za muzičku akademiju u Beču, ali, u to vrijeme rata, lokalni funkcioneri su odlučili drukčije. Moji nisu imali toliko novaca, pa sam upisala akademiju u Zagrebu.

Rad s Big Bandovima, Simfonijskim Orkestrima, tko tu koga sluša, tko je boss, jel' tebe barem malo slušaju?

Dirigent je boss. I aranžer. I producent.

Baš je u tijeku snimanje materijala s Big Bandom HRT-a, nadam se dovoljno za album, bit će i dvije autorske pjesme, jazz standardi…

Svatko radi svoj dio posla i svatko je za svoje područje šef. Dugo sam htjela snimati takvo nešto. Radimo kako želimo i najbolje znamo, u skladu s mogućnostima i u harmoniji.

Kako je to snimati u studiju? Koliko je to teško, koliko ima ponavljanja?

Brutalno je za ego, jako čuješ sebe, i najmanju pogrešku. Neke stvari ne možeš ispraviti  dok ti na njih ne ukaže muzički producent. On je tu jako bitan, on je taj koji mora znati sve, od tehnike snimanja do sviranja instrumenata, sve segmente mora dobro poznavati.

Imaš li neke omiljene pjesme koje najradije pjevaš?

To se mijenja, puno ih ima…Volim Jazz obrade, htjela bih pjevati ''Round midnight '' (Thelonious Monk) – to obično sviraju instrumentalisti.

A ti?

Kod mene se to isto mijenja, trenutno Ordinary Love (Sade), Enjoy the Silence (Depeche Mode), Dobro Jutro Jazzeri (Bajaga), al' nekako mi je lakše fućkati nego pjevati.

Ovaj bend s kojim si snimila 2CDa - The Cute, kako si se našla s njima?

Njih nekoliko iz Big Banda HRT-a su me primijetili, dok sam pjevala na Krapinskom Festivalu Kajkavske Popevke, pozvali su me u bend i bilo mi je odlično s njima. Snimili smo dva albuma i dosta smo nastupali.

A Novi Staromodni Orkestar?

Dirigent me je pozvao na suradnju.

Kakvo raspoloženje voliš/očekuješ od Jazza?

Nekad sam ganuta i želim biti još ganutija, volim širinu, dubinu, kontemplaciju, puno toga osjetiš o pjevaču, izvođaču…

Imaš li tremu, barem ponekad? Kad si zadnji put imala tremu?

U malim klubovima nemam.

Imala sam prije tri godine na Proljetnoj Reviji Jazza u Lisinskom. Bio je to moj samostalni cjelovečernji koncert .

Imam tremu kad pjevam uz nekog vrhunskog muzičara, koji je zaista faca, recimo na Siscia Jazz Festivalu, kad je s nama svirao vrhunski bubnjar, slovenac Gašper Bertoncelj.

Neke stvari sam prošla do '91, svi ti nastupi po priredbama i festivalima. Kad imaš svoje 3 minute i kad ih moraš iskoristiti, tu sam se istesala.

Highlightsi karijere?

Bila sam Prvi Glas Zagorja s čime sam automatski osigurala nastup na Festivalu Kajkavske Popevke Krapina '91. Zatim, upis na Akademiju. Predstavljanje Hrvatske na radio-viziji u Danskoj '95.

2007. u Lisinskom, kad sam imala samostalni cjelovečernji koncert – to je bio moj povratak. Između 2000. i 2007. je bilo malo nastupa, imala sam puno angažmana na Hrvatskom Radiju.

To što radim na radiju je dosta zahtjevno, fonetske vježbe, rad na književnom govoru…da ne pričam koliko glazbe moraš preslušavati kao glazbeni urednik.

Kakav ti je posao na Hrvatskom Radiju? Što sve radiš?

Radim kao glazbena urednica u Glazbenom programu Hrvatskog Radija. Trenutno sam na sva četiri programa angažirana. Radim od glazbenog uređivanja emisija drugih novinara, preko svojih autorskih emisija s glazbenim temama, internet radio, komentiram EBU prijenose Jazz koncerata koji se satelitom prenose diljem Europe te tako imamo razmjenu i bogate koncertne ponude u našem programu, ponekad snimam reklame kao producent, ponekad idem na teren kad snimamo koncerte....

Kako se slažeš s publikom? Imaš li nekakvih obožavatelja, grupa obožavatelja?

Pa…imam obožavatelja. Nije to sad nekakav klub obožavatelja, nego nekolicina ljudi koja dolazi na mnoge moje nastupe i vole i cijene to što radim.

Je li bilo do sad bračnih ponuda?

Oooo...Više puta. (smije se).

Što ti najviše vrijedi u pjevanju, što dobivaš od svega toga?

Izgrađuje me i oplemenjuje kao osobu, postajem bolja, ispunjava me, dobivam sve što mojoj duši treba. Upoznajem samu sebe.

Što kažeš za ljude s kojima si radila? Kakvi su to ljudi? Reci mi neke komplimente za njih.

Veseli su,  pametni, muzikalni, načitani, duhoviti, duboki, spiritualni, svestrani, komplicirani i istovremeno jednostavni.

Imaš li nekog posebnog za izdvojit tko ti je pomogao u karijeri, u razvoju?

Mnogi su mi pomogli, bez pomoći ne možeš u ovom poslu, teško je nabrojati sve te drage ljude, a bilo bi mi žao da izostavim nekog pa... neću nabrajat, a i potrajalo bi. Nadam se da sam opravdala njihovo povjerenje.

Sviraš li, osim što pjevaš?

Ha! Kupila sam gitaru prošli tjedan.

Otkud ti među biciklima? Imam neke prijatelje isto su biciklisti.

Dosta sam u sportu, ništa profi, nego kao malo žešći rekreativac. Volim trenirat sam. Onda odem na trku, a tamo funkcioniram uz maksimalni adrenalin. Maksimalnu napetost,  brze odluke, munjevite reakcije, maksimalni osjećaj za tijelo, maksimalna percepcija.

Da, ima tu dosta sličnosti s glazbom. To sam već jako davno primjetila. Ima na Hrvatskom Radiju - 2. program, emisija pod nazivom ''Sport i Glazba''. U najavi emisije koriste originalnu špicu, još iz davnih godina.

Jel' smeđa tvoja omiljena boja? – kak' sam te lako prokužio, he-he.

Ne. Ljubičasta i plava. Nisi dobro vidio onu večer, zbog rasvjete. Haljina je bila ljubičasta sa smeđim rukavima. Ali, istina je da u zadnje vrijeme sve češće nosim smeđu.

Gdje sad živiš, Krapina? Zagreb?

Kombinirano.

Koji auto voziš?

Tridvatricu. 2000. godina.

Srebrnu.

Ti?

Montić, crveni 2009. i cestovnjaka,  staru čeličanu 1996. godina.

Jesi u minusu? (It's OK)

Uf ufffffffff…Minus do grla.

(I tako nas dva  rastežemo svoju priču…bilo je 20:08)

Joj ne, čekaj malo, nisam produžila parking!