Pavle je nastupio više puta na JAZZart večerima, i to sa stilom.
S koliko godina si upisao glazbenu školu?
Koji si instrument svirao u školi?
Upisao sam osnovnu glazbenu školu "Vatroslav Lisinski", sa 9 godina. Svirao sam violinu.
S koliko si godina uzeo gitaru u ruke?
Počeo sam svirati gitaru sa negdje…12 godina.
Kako je bilo za vrijeme srednje škole, jesi li onda bio u glazbi?
Što si u to vrijeme volio svirati?
Pa jesam, ali ne aktivno...Nisam imao band već sam si svirao doma, za dušu kak se veli, a svirao sam pretežno klasični rock a la Hendrix, Led Zeppelin, Cream, Ten years after...kasnije blues.
Kako si se zakačio za Jazz?
Stari me zarazio, on je uvijek doma slušao Jazz pa sam mu drpio par cd-a i on mi je kupio koji i tak…
Odustao si od faksa, i odlučio se za akademiju. Što su ti roditelji rekli?
Pa, roditelji su bili velika podrška, stari je oduvijek htio biti muzičar i jako voli glazbu, ali nije imao mogućnosti kao klinac.
Kako ti je bilo studirati u Klagenfurtu?
To mi je bilo super iskustvo. Tamo sam živio 4 godine Cijeli studij mi je trajao 5 i pol godina. Profesori su bili vrhunski. Imao sam sreću što mi je predavao vrhunski gitarist Agostino Di Giorgio, učenik slavnog Chucka Waynea, jednog od istinskih inovatora bebop jazz gitare!
Klagenfurt je mali grad, bez noćnog života, sa puno maglovitih dana. Ritam, i cijela vibra su puno opušteniji nego na Konzervatoriju u Grazu. Kad sam došao, 2004. godine, od naših je tamo bio Luka Udjbinac. Pomalo su počeli dolaziti naši, i trenutno ih je tamo desetak.
Bio si i na proljetnoj reviji Jazza, svirao si u sklopu ''Marjan Marjanović'' priredbe. S kime si nastupio, koje godine?
Ne mogu se sjetiti koje godine točno, negdje 2002., 2003. Imao sam trio zvan Trialog sa Markom Čižmešinkinom na bubnjevima i Nikolom Carom na e-basu.
Nastupao si s Joe Zawinulom. Što si svirao?
Nisam ništa svirao, pjevao sam back vokale...but, I was along for the ride!
Trenutno radiš sa svojim triom, kvartet s Franciskom Fis, imaš još nešto?
Pa i ne baš, to je to. I dosta je za sad. Bolje mi je raditi malo projekata pošteno nego stotinu površno!
Kako si se našao s Zvonimirom Šestakom i Borkom Rupenom? S Franciskom Fis? Što je to što vas spaja i otvara mogućnosti za suradnju?
Pa oni su mladi talentirani dečki koji su bili spremni na moju diktaturu...hehehe...šalim se. Volimo to na sličan način pa nam je gušt imat probe, svirati...Zvoneta sam upoznao u Klagenfurtu i odmah smo se skužili, a Borka tu u Zagrebu na svirkama. Francisku sam upoznao u Bacchusu gdje često sviramo i svidjeli smo joj se kao ekipa i kao bend pa smo počeli suradjivati... Spaja nas avanturistički duh i asketski stil života! Haha!
Gledajući tvoje angažmane, Rock Akademija, pa kazalište, koliko ti vremena i energije ostaje za sviranje, za glazbenu karijeru? Kakvi su ti planovi za dalje?
Zna biti naporno, nakon pet sati predavanja, ne znam ni gdje se auto pali. Ponekad bi se poklopilo da nakon predavanja sviram u predstavi, i onda još navečer negdje nastupam. Ali, volim sve to raditi, tako da mi nije problem. Planovi za dalje? Htio sam upisati postdiplomski u Berlinu. 600 ih se prijavilo, a primaju samo jednog tak da je taj san ostao san al' nikad ne znaš, ne? Dosta me privlači filmska glazba. Htio bih se u tome okušati.
Kako ti se sviđa angažman na kazalištu?
Super mi je. Je da me iscrpi, kad odradim dvije predstave za redom, i tako par dana. Ekipa koja radi oko predstave je vrhunska. Režiser je Krešimir Dolenčić, glumci su sama krema, i jako je dobra vibra. Predstava se zove ''Put oko svijeta u 80dana'' i osvojila je nagradu za najbolju predstavu na ''Naj naj naj Festivalu'' dječjih kazališnih predstava iz hrvatske i inozemstva.
Trenutno si većinom u Jazzu? Odsviraš li još uvjek nešto u drugom izričaju?
Pa za sebe sviram samo Jazz jer je to glazba koju osjećam, ali u školi gdje radim sviram sve od Bacha do Sevdaha.
Što ti Jazz nudi u odnosu na ostale izričaje?
Što Jazz traži, zahtijeva od tebe?
Nudi mi da budem ono što jesam, a zahtijeva samodisciplinu i konstantnu samokritiku...naravno, ako želim rasti kao muzičar, umjetnik i persona generalno. Sve je to usko povezano.
Ima li sebičnosti u glazbi? Da netko traži puno prostora za sebe? Samo za sebe? Da zaboravi na druge?
Pa, u neku ruku, to se uvijek dešava, kod nekih instrumentalista je to u opisu posla, npr. solista. Ali to je priroda te glazbe, ističu se solisti, to je poanta. Stvar je u tome da su svi članovi banda u nekom trenutku solisti...i trubači i basisti i bubnjari. Na kraju je to konverzacija, svi pričaju, malo jedan ima glavnu riječ, malo drugi.. Ako samo jedan ima glavnu riječ cijelo vrijeme, postaje zamorno i dosadno...kao loš izlazak s curom! Dosta o mom autu, ajmo malo o meni...hehe...
Imaš li opsesivnu potrebu prema sviranju? Koliko sati možeš svirati? Jesi li ikad dehidrirao svirajući?
Ponekad imam jaku potrebu svirati po nekoliko sati dnevno. I to je baš fizička potreba, kao ovisnost. Kad ne sviram cijeli dan, osjećam da mi nedostaje to, kao da nisam ništa jeo cijeli dan. Ponekad, ako sam u maloj depri, uzmem gitaru, vježbam sat vremena, i nakon toga sam miran, sve mi je ravno...zen spika...Dok sam studirao u Klagenfurtu, tamo sam jako puno vježbao, znalo je biti 6-8 sati. Nisam dehidrirao svirajući. Znao sam odgađat odlazak na WC, jer sam htio skoncentrirano i do kraja odsvirati ono što sam započeo.
Koliko gitari imaš?
Trenutačno 5, svaka je za nešto, ali jednu prodajem.. Oš kupit? :)
U vezi proporcija, koliko si visok i koliko imaš kila?
Haha! Imam Jazzerske proporcije, visok sam 190 cm i imam 63 kile čistog ega! Šalim se, naravno.
Ja sam tu negdje, 178cm i 58 kila…nečega. Možda ima veze sa Jazzom.
Uvijek si tako chic. Kako to uspijevaš?
(ovdje bih stavio tvoju fotku sa cvikama)
(stavi kaj želis, meni je svejedno, na svima sam lijep...heheh...)
Stila ili imas ili nemaš! Ja ne znam da li ga imam, volio bih misliti da imam..odijelo ne čini čovjeka, ali odijelo i dobre cipele bome da! :)
Je li Jazz nekakvo živo biće?
Jazz je energija kolektiva.
Jesi razmišljao o osnivanju nekakve posebne republike, ili nekakva enklava, samo za Jazzere...i tebe ?
Kada sviramo zajedno imamo baš to!
No comments:
Post a Comment